“Dilbere, meni je dosadno. Putuje mi se negdje. Ajmo ća bilo gdje.”

I u 10 minuta uplatismo novogodišnji aranžman za Prag.
Nisam imala nikakvih očekivanja, a na mom popisu (da, i za to imam popis) moramvidjet gradova, Praga nije niti bilo. Kakva greška! Prag je definitivno grad kojeg se mora posjetiti. A jednom je svakako nedovoljno.

Put od Splita do Praga trajao je punih 19 sati. Mislila sam da ću crknut. Ili upucat nekoga ako se još jednom probudim s glavom koja visi na sisi. Istegnula sam vrat, posjebala koljena a guzica mi nije davala znakove života iduća tri dana.

Čitajući na Forum.haeru raznorazna iskustva po povratku iz Praga nekako mi se čini da smo mi imali sreće s hotelom. Istina, bio je na kraju grada ali doista se nemam na što požaliti (osim na to da su u čitavom hotelu imali samo dva fena, pa su cure ludile po hotelu mokre kose na Silvestrovo).

Htjela sam složiti ovaj post u 6 dijelova. U 6 dana boravka u Pragu. No problem je taj što imam rupe u sjećanju.

Sjećam se samo da:

- sam pila neko pivo na kojem piše da ima 12% alkohola
- je bilo toliko dobro da sam u jednom trenutku pomislila “Jebote kad bih imala kitu, od ovog piva bi mi bila stalno tvrda“

I da u Pragu (al’ nisam rasist, fakat):

- crnci nikad ne hodaju. Stoje ko kipovi po cijele jebene dane na cesti. I šapuću “hašiš“.
- barem 60% turista čine prokleti žabarski Talijani. Svijetle u mraku.
- Čehinje izgledaju jednako kao i ovdje kad dođu ljeti. Trashasto.
- nitko živ ne govori engleski. Ni njemački.
- taksistima uvijek moraš reć da ti je ostalo još samo 300 koruna (u protivnom će te opeljušit). I da će te za tih 300 koruna vozit di treba.
- ne smiješ gađat ekipu s perecima kojima je istekao rok trajanja (a konobar ti ih je poslužio i nije rekao da se naplaćuju). 20 koruna jedan šugavi ko kamen tvrdi perec. A mi smo ih strgali… pa dosta.

Naučila sam da:

- više nikad neću jest salatu u Češkoj. Jebo ih šećer u salati.
- više nikad neću jest gulaš u Češkoj. Jebo ih šećer u gulašu.
- se najbolje ulit ko majka s drugovima Srbima.
- ne treba bjesomučno ić razgledavat znamenitosti ko da je sutra smak svijeta pa će sve te građevine nestat. Nego treba po kafanama ić.
- su Česi albino cigani. Jer bi vjerojatno i vlastitu mater prodali za par kovanica onih ništavnih.

Al’ imaju jeben grad. Totalno. Idući put ću ga otić malo i razgledat. Izvan domene oblokavanja.

A češki jezik…
Na popisu najružnijih jezika uspio je svrgnut s trona dugogodišnjeg mi prvaka; žabarski talijanski.
Naučila sam samo ovo iz naslova posta. Šjor konobar!

Odlučih se i ja bložno osamostalit. I moram priznati da mi se već sada sviđa više nego sam mislila.
Da nisam ovo napravila, vrlo vjerojatno na blog.haeru ne bih tako skoro nešto napisala. A od bloganja se ipak teško odviknuti. Uvijek se pojavi određeni trenutak kada pisuckanje i virtuala počne faliti.

Pa ajmo vidjeti kako ovo funkcionira.