Prepotentna s tri kurca.
Kategorija: Falusni |
Otići u malo mjesto i očekivati da nitko ne zabada nos u tvoja posla je nemoguće. Ali otići u malo mjesto i praviti se blesav, naivan i pri tome se srdačno smješkati svima (pa i onima koje bi najradije katapultirao u nebesa) je vrlo moguće. Jer na blesavog i naivnog ne možeš biti ljubomoran. Niti o njemu širiti zločeste priče.
Ljudi na dragom mi otoku su vrlo srdačni i druželjubivi. No, kao i svugdje drugdje, vole sve i svašta znati. Što ih se tiče i ne tiče. Tu sam se pravilno postavila od samog početka. Ne iz razloga što loše mislim o njima, već iz razloga što znam da to nije moj teren. I da sam za njih još samo jedan stranac.
Kad su me prijatelji i poznanici (što iz dobre, a što iz loše nakane) obasipali raznoraznim savjetima prije nego sam se otisnula na pučinu, ništa me nije moglo pokolebati. Baš ništa. Nikakav pesimizam niti otegotne okolnosti. Razlog je prilično banalan i vezan je uz jedan dijalog još iz srednjoškolskog mi doba.
Imala sam jednu divnu profesoricu iz poduzetništva koja je imala vrlo specifičan način prenošenja materije.
Pa sam ju jednom pitala zašto ona predaje u školi, zašto nije poduzetnica. Bila je vrlo iskrena:
Draga, nemam ti ja osobine poduzetnika.
Dec it. Sva filozofija. Na stranu sve knjige, studije, činjenice i školovanje. Ili jesi ili nisi.
Makar propala, propast ću sa stilom. Jer si život zamišljam drugačije. Kategorički odbijam činjenicu da moram raditi posao koji ne volim, za plaću koja me ne motivira. Odbijam život koji bi me uvukao u općeprihvaćeni kalup.
Hoću da se pretrgam od posla koji je nastao iz mojih ideja, da na kraju večeri točno znam što sam napravila i zašto.
I stvarno mi pesimističan narod ide na klitač. Ja se nikome ne rugam zato što radi nešto što ja smatram noćnom morom. Niti mi je to ikad palo na pamet. No, polako me ljudi počinju povlačit za jezik.
Mrtva sam umorna, pucam od posla. Ali to je sve divno i krasno, samo me eto ti sitni malodušni ljudi brinu.
I oni na obali, i oni na pučini.
Nadam se da će mi na kraju sezone svi skupa i zajedno lijepo polizat već spomenuti klitač.
5.2.2008. u 21:38
Sve što postoji nastalo je iz ideja, a tandrčenje za nekoga čitav život i kukanje nad minimalcem ideje su ljudi koji misle da ne mogu bolje. A glede okoline, što se mene tiče, jedino se i treba bojati zločestih ljudi.
5.2.2008. u 23:17
Ah. Trokurac opet. Nadam se da ćeš bit bolje volje i da će ti puno prije kraja ljeta klitač polizat neko con dovuta attenzione.
5.2.2008. u 23:56
ideš mi na klitač.
*uvrštava u svaodnevni vokabular*
:))
ni ja nečem raditi jednoga dana nešto što ne želim. radije ću propast. -.-
6.2.2008. u 01:19
Da ga poližu, nego šta ;) svakome ko je bio dovoljno hrabar da živi svoju viziju a ne da se zadovoljava prosječnošću lagano gubeći sve vlastite potencijale u osrednjosti .
Tvoj izbor je vrijedan divljenja i ne sumnjam da nećeš biti mrak gazdarica.
Malo ti i zavidim na pučini.
Da i ti drugi, ne govore možda iz zavisti ;)
6.2.2008. u 01:51
Rubia na ovu tvoju:
“Nadam se da će mi na kraju sezone svi skupa i zajedno lijepo polizat već spomenuti klitač.”
mogu samo reci na bi se naslo vise nas/njih malodusnih koji bi se zrtvovali. Kako kazu sto se mora nije tesko :-).
Moja prognoza je da propast neces, a slika i blog to i dokazuju, a da ce te duso ispizdit na
otocicu e pa to me bash i ne cudi. A sta si mislila da nikoga nece zanimat s kim se jebes i kako ti ide posal od kojega tamo zive?!
Radit nesto sto volis je jako lijepo i mislim da tako stvari pocinju no vrijeme nabije frustracije i ljubav pomalo izbljedi … ostane rutina i istreniranost sa spomenuti posal … tako je to u svemu ljubavi sexu, poslu ….
6.2.2008. u 11:12
Ja sam ko tvoja profa iz srednje ali zato s odobravanjem i punim srcem gledam tebe i divim se.
6.2.2008. u 14:53
rubač poticajna si mi danas. mislim, u ovom postu. jesi. nema se tu šta puno komentirat. optimizam rocks! doć ću ja na pučinu pa bar da kavu popijemo. jes jes.
6.2.2008. u 14:54
ili koju žestu. da. bolje žestu. a može i pivo.
6.2.2008. u 21:20
ah, mala mjesta. samo se sjetim kako je to kad idem na hvar. mila majko. rekla bi moja majka radio mileva
6.2.2008. u 22:33
Vidi, ili lizanje ili ćeš ti morati pirkati svima u guzicu. Kratkim i jasnim promišljanjem, dolazimo do toga, da ipak lakše drugima da učine taj mali napor. Kad su se već potrudili da se pokažu “štetočinama”, ni ovo im valjda neće teško pasti.
Svaki drugi život, sem ovog kog si opisala, je suviše tužan. Primera za to ima bar pet milijardi. Živih.
6.2.2008. u 22:33
I što ti pre sebi dođeš, pre ćemo i mi tebi! :)
7.2.2008. u 00:15
Pesimisticnog naroda svugdje, samo ih ignoriraj jer su izuzetno dosadni i naporni. I nedaj bas svakome da ti lize klitac, cuvaj ga za one koji znaju kako s njime baratati :D
7.2.2008. u 01:19
ja imam poduzetnički duh, ali mi je tijelo još mlitavo :D da se bar može zamišljajući graditi hihi.
7.2.2008. u 09:34
Intenzivno se ovih posljednjih dva, tri mjeseca bavim mišlju da se i ja otisnem u samostalne poslovne vode, znam da je teško, ali je neopisivo veće zadovoljstvo raditi za samog sebe. I koliko radiš toliko i zaradiš. A ne obrnuto, ja zarađujem a šef stavlja u džep.
Što se tiče malih mjesta… oooo, znam… ali možda je bolje, ako te već povlače za jezik, reći im, “u fino” što ih i spada. :)))
7.2.2008. u 11:09
Radije ćeš propast nego da sve samo ostane kako je ako nije dobro.
Zato si ti si među onima koji ‘jesu’.
7.2.2008. u 11:11
To sam ti ja napisala. Zaboravila sam se potpisat. :D
7.2.2008. u 12:54
imas li sta slika od restorana da te stavim u Splitski gradski vodić..
7.2.2008. u 18:23
sve je bolje od stajanja na mjestu, samo nek si krenula..nedavno sam pročitala : Ono što preostaje, jest ono s čime započinješ..puno toga imaš, sasvim dovoljno za jedan zanimljiv početak..
7.2.2008. u 20:43
Rubia, baš te briga za malodušne, malograđanske i u biti lijene ljude. Naš ti je narod većinom takv jer da je obratno ne bi bili tu gdje jesmo s ovakvim krasnim potencijalima. I sama sam u poduzetničkim vodama, uz lijepe stvari bilo je i brdo besanih noći, pogotovo nakon isteka grace perioda, ali nedam se. Uvijek nekako sve sjedne na mjesto ako čovjek zadrži pozitivan stav. Želim ti puno sreće!
7.2.2008. u 21:12
E to te ja pitam, i za profesoricu i za tebe. Treba imat muda napravit si zivot kakav hoces. Malodusni obicno pljuju iz ciste ljubomore, jer sami nemaju. A tebi haj fajv. I profesorici. Jer znate sto hocete ali znate si i limite. Sta da ti kazem, sve to skupa mi je cesta tema ovih dana.
p.s. Ja sam bas stekla dojam da je ekipa tamo na tom otoku drukcija nekako, nekako normalnija nego drugdje na moru. Mozda zato jer sam kratko bila. :) A mozda malodusnih ima svugdje.
7.2.2008. u 21:14
P.S. I daj baci malo detalja iz poduzetnickih voda, mislim da bi to bilo ful zanimljivo za citat…
7.2.2008. u 23:59
jebemti zavidim ti na pucini, bez obzira na potrebnu *play dead* strategiju za odnose s okolinom :D
ma fesinejting je kak se svi nadu pametni. bas steta kaj sebi nisu.
8.2.2008. u 09:11
Ja nisam od poduzetničkog duha, ja sam više od slušanja, no, ti jesi. Teško da ćeš dati da ti nešto tek tako padne iz ruku. :)
8.2.2008. u 14:46
Sitne duše koje se ko vampiri hrane tudjom pozitivom….nek crknu lepo i odma’. Al’ njih je mnogo. Vetar u jedra i plovi. Ne mogu ti ništa ako im ne dopustiš. Pa ni da poližu. ;-)
10.2.2008. u 21:07
Jest, ima u nas puno pametnih ljudi, a nama nikako da krene nabolje sa svom tom pameću, osim ako sam ne zasučeš rukave i odj**** sve te pesimiste i radiš po svom…
11.2.2008. u 02:33
Halo, bona… Đe’s to utekla?! :)))
11.2.2008. u 15:51
Ma eto, šta da ti čovjek više kaže. If it makes you happy… kuiš? Kuiš!
12.2.2008. u 10:04
Da bi bila ‘poduzetnik’ moraš biti spremna jesti kamenje, imati živce k’o lance, upornosti k’o slon, držati svoju riječ makar potpuno propala i završila iza rešetaka. A prije svega imati ideju ili sposobnost koju netko želi platiti. Posreći li ti se da uđeš u kategoriju malobrojnih koji su uspjeli (većina ih je propala) budi spremna da te blate, razapinju, varaju, da se tobom nabacuju i da svi oko tebe imaju od toga više osobne koristi nego ti. Novci dođu i prođu, brige ne prolaze, imati novaca ne znači biti sretan.
Želim ti uspješnu sezonu i puno ribica u mreži i vrši,
Bocaccio
12.2.2008. u 16:09
Oprostit ćeš mi što preskačem post ovaj put.
Htjedoh reći samo da sam neki dan na em-ti-viju naletila na ovo:
http://www.youtube.com/watch?v=KE2orthS3TQ
i sjetila se tebe. Ne znam baš zašto, al eto. :)
15.2.2008. u 15:42
prvi put sam ti na blogu. jako mi se svidja tvoj dizajn… gde si ga nabavila?
16.2.2008. u 23:04
Čitala sam te prije..
na staroj adresi,čak si mi na blogu pod čitam…
Moram puno toga pročitat jer me nije bilo nekoliko mjeseci..
pozz
18.2.2008. u 08:11
sretno u igri koju dobijaju odvažni.ne zaboravi, destruktivce ne treba podcjenjivati…
18.2.2008. u 09:54
Stare gospoje, a one vlajne (jer i one su gospoje) sad bi ili prikrižile ruke ili bi se podbočile na jednu stranu i rekle bi - a štaš ćerce, a štaš….
19.2.2008. u 19:03
Aha, imala kja dejt. I baš mi bilo zabavno. Ludno i nezaboravno. Al fakat! ;)
20.2.2008. u 10:07
uvijek uzme oko 2 godine da biznis postane solidan, a to ukljucuje i susjede i njihovo ponasanje :) tak da, nedaj se pokolebati i puno srece
21.2.2008. u 03:44
@Angelfire - sa mnom nikad nije dosadno ;)
@Ala Brale - ako je vodiĆ onda nemam slika, a ako je vodiČ onda imam :-)
@Dakini - ok je ekipa… no svugdje ima zabadala.
@Bocaccio - Spremna sam ja na to sve.
@DsK - šta mi liči? :-)
@Annie - U Pevecu.
10.3.2008. u 12:40
[…] marka bijelića, preko hrvatske… istina o […]