Out of Order.
Kategorija: mentalni |
Nehotice se nađoh okružena nekim čudnim ljudima. Koje sam do jučer promatrala iz publike.
Nisu mi se dopadali tada. Sada još i manje.
No imala sam taj neki osjećaj (kao što ga uvijek za sve imam) da će svi ti i takvi izmigoljiti oko mene. No nisam ih imala u rasporedu baš tako promptno.
S njih vrište modne markice (i to one koje ove sezone više nisu in 
), konstantno potenciraju razgovore kojima je jedina svrha hvaliti se nekim pizdarijama materijalnog karaktera, obožavaju se preseravat u restoranima i to tako da naručuju neka fensišmensi sranja za koja se samo prave da kuže od čega se sastoje i naravno… hvale se poznanstvima s raznoraznim Kerumima, Gusićima, Kotarcima, Svagušama i ostalim mafijaškim izrodima.
Evidentno je da ih takvi likovi impresioniraju. Evidentno je i to da se meni sere od svih tih likova te ne želim upast u taj krug iskompleksiranih retaja koji svršavaju na sve ono što mi se gadi.
Postanem li jednog dana takva, molim da mi puknete šamar komada dva, svaki na po jednu stranu od ukupno dva obraza.
Osim što nam kompletna nacija pati od obsesiv šoping disordera, pati i od lijenosti ilitiga nerada.
Pošto rad iznimno cijenim, dobro ga i plaćam. Nemam namjeru bit neka kučka od gazdarice koja će izrabljivat svoje zaposlenike i zakidat ih na plaći.
No nemam ni namjeru zaposlit neku lijenu vucibatinu da mi ispije mozak na slamku i da ga onda u špici sezone moram poslat u trokurac.
Tako sam u potrazi za konobarima naletila na prilično široku paletu ljudi. Ne znam jesu li mi draži oni koji u životopisu navedu da su superkomunikativni (a ja iz njih na razgovoru izvlačim riječi jednakom težinom kojom se Anto Đapić penje uz stepenice) ili oni koji mi dođu u Prada cipelicama i kvazimezavode i briju kako su turbofrajeri koji će kresnut gazdaricu glupu plavušu.
Primjerci obiju navedenih skupina (a i svih onih između), imaju nešto zajedničko. Rad im nije mio pojam. I imaju prilično bahat stav obzirom na to da ne znaju u životopisu pravilno napisati “a la carte”.
Pa sam odjebala svu tu bagru neradničku. I zvala u Bosnu. Tamo ljudi oće radit.
A komunikativni su i šarmantni sami od sebe.
No morat ću se nekome pošteno uvući u šupak da mi isposluje radne dozvole za raju.
Ja to mogu, ja to hoću. 
Ja magarac.
21.2.2008. u 07:45
joj, ja ti i jednog hercegovca znam, koji ne da hoce radit, nego se ubi od posla. ljubazan je, sarmatan, nenametljiv, pristojna izgleda i sveukupno divan, sa 7 godina rada po klubovima (u najgorim guzvama) i nekih 3 godine rada u klasicnom gradskom kaficu-slasticarnici.
jos da ga je samo natjerat da se ostavi mostara i ode negdje radit samo za sebe :)
al neces se zeznut s bosancima, mislim da si napravila pravi potez:D (da, pristrana sam, pa sta, kad znam da je istina ;););))
p.s. ne bih ti bila u kozi…ljudi opcenito nece radit, a zivjeli bi na visokoj nozi, to je ko neka moderna bolest…
21.2.2008. u 07:47
Je Makedo draga, dobro si to rekla. Već si zvučim ko kakva stara čangrizava baba kad krenem govorit kako je sve oko moje generacije pobenavilo i odgojeno ko neradnička bagra. Ali kad stvarno je. A svi bi sve htjeli imat.
21.2.2008. u 16:06
jest, sve je to odgoj… mene su starci s 15 godina potjerali da konobarim u lokalnom hotelu, da vidim kako to izgleda u stvarnom životu. nakon par godina što konobarenja što drugih poslova mogu s pravom reći - konobarenje je jedan od fizički i psihički zahtjevnijih poslova i svaka čast onima koji to VOLE raditi i rade dobro.
a dobar radnik je najbolja investicija :)
21.2.2008. u 19:07
Živa istina, ne možeš vjerovat kako je teško naći nekog odgovornog i pouzdanog. I jedan savjet: nemoj se zeznuti kao ja pa s zaposlenicima imati čist prijateljski odnos. Na kraju će ti živce popiti, pričati ti za sebe sve naj-naj i kako se ubijaju od posla, s tim da im se priča oduži na tri sata, a posao stoji, pa se zapitaš tko je tu lud?! Posao je posao, a privatno je nešto sasvim drugo. Nažalost.
21.2.2008. u 21:31
Ah da. Uglavno te iste koje si odjebala često:
Jako boli glava.
Oh, baš su noćas loše spavali!
Steže ih u ramenima.
Imaju grčeve u testisima od teretane and so on.
Ima toliko zemlje, koja treba eto nešto da se prekopa, a na nepristupačnim je delovima za mašine. O kako bi mi oni to prekopali. Prinudni rad. Protiv nesanice. I glavobolje.
Bud pametna. I isteraj svoje. S bosancima će biti okej.
Bar smeha neće manjkati.
A i na: Idi u kurac, ne reaguju dizanjem nosa.
21.2.2008. u 23:26
Draga moja svaku srecu ti zelim jer najveca muka privatnika koji ima radnike jesu upravo radnici. Nitko ti nece kao ti sam. Samo ti mogu ponoviti budi postena, ali ne i prisna. Drzim fige.
22.2.2008. u 01:41
Znam čovjeka, vlasnika luksuznih apartmana i restorana, koji je isto tako kao ti donio odluku da neće više zapošljavati “domoroce”, jer nit su radili, nit su slušali, niti imali manire potrebne za takav posao. I tako on slijedeće sezone “uveze” radnu snagu iz Bosne, sve sami probrani i šarmantni likovi i kaže sam da se nije nikad u životu toliko naradio kao to ljeto kad je ove “uvezo”. A ja ti ne bih sve ovo napisala da se nisam i sama uvjerila vidjevši ga kako sav zajapuren i gol do pasa čisti ogromne frižidere, riba podove i pločice u kuhinji da bi im svaki put pokazao kako se to radi a oni bi nezainteresirano sjedili na verandi, pili kafu i do besvijesti pušili cigare.
Zato ti želim puno sreće u odabiru i procjeni budućih zaposlenika, da ti ljeto ne pretvore u noćnu moru.
22.2.2008. u 03:04
Rubia,
Ma svaka osoba pokusava dojmit onu drugu s necim sto smatra domenom uspjeha.
Nema tu razlike izmedu zena i muskaraca, no razlike u nastupu ima i ponekad
ljudi ispadnu nespretni, smijesni, bahati onakvi kakvi u stvarnom zivotu nisu.
Najgore je kad unistis iluziju, tako pusti ljude da vjeruju u ono sto ih cini sretnima.
A tebi sigurno da ce uljetat sa jelte nasim kulturnim vrijednostima (auta, poznanstva
mafija, endurance all night long …). Sve to u vecini slucajeva pali draga :-).
znaci trazis ti konobare … eh takvih ima, no odgovorni, pouzdani vrijedni
radnici nisu nazalost u Bosni, nego u prekrasnom dijelu splita koji se nekad
zvao siromasna cetvrt, ha ha , no to je neka druga prica a i poceja sam pricat
pizdarije ….
22.2.2008. u 12:00
Želim ti da nađeš poštene i odgovorne! Gdje takvi rastu, ne znam, ali jedan će bar naletit. Složila bih se s modrimodsjajem, nažalost mislim da ni Bosanci nisu cijepljeni i otporni na sveprodirući divlji kapitalizam (sve bi se imalo bez rada) i oni su samo ljudi, imade ih svakakvih (pogle im estradu, jad jadoviti kao i naša). Danas se čini kao da je sramota raditi i većina se ponaša kao da je odrasla u švicarskim internatima, svili i kadifi. Da skratim, sretno vam i stay tough!
22.2.2008. u 15:47
Ja bi rado bila nečija poslodavka… pun mi je qurac više šefa i šefovanja i - financijskog zakidanja… od strane šefa, naravno. Al’ jbg, ne mogu i novi stan i svoj samostalni posao. Al’ kad mi prekipi, otići ću i poslat ću gore imenovanog u tri bip bip materine… :)))) (Baš mi je danas digao živac, zato sam i ovako ispaljotka…) … :)
22.2.2008. u 21:14
prezirem ljude čije postole koštaju ko njihova mjesečna primanja. jer se redovito ponašaju kao da su iznad toga.
22.2.2008. u 21:54
Rubi moja, ja sve starija i sve manje ovaj svijet kužim.
Šljakamo 15 godina “za sebe” k’o konjine po 15 sati na dan moj stari i ja, vučemo par ljudi, sad trebam jednog “s mozgom” i par fizikalaca. Jebote - nemoguća misija. A navodno se teško živi, navodno je teško do posla doći … ma idu mi svi na k***! SVI. Razjurit’ ću sve to i fakat raditi za sebe, jebe mi se dal’ će netko crknut od gladi. I dabog da crko. Fakat sam pukla do kraja.
22.2.2008. u 22:02
E da: nema niti jednog posla u našoj firmi (pa ni najzajebanijeg fizičkog) kojeg muž ili ja nismo ili ne odrađujemo osobno, jednako kao i onaj tko za to treba dobiti plaću. Ali ne, gospodi se to ne šika raditi. A ima me obraza tražiti plaću unaprijed jer nema djeci za kruh, ne bi za to ostao na poslu niti 5 minuta duže (dodatno plaćenih 5 minuta) da zajedno odradimo što trebamo.
Loš dan danas, jako loš. I onda ti s tim postom, ts ts mala mala, a jesi me potegla za jezičinu ;)
23.2.2008. u 00:46
Dobro, od čega žive svi ti ljudi prijavljeni na burzi?
Mislim, kužim da tu i tamo netko nešto brlja na crno, ali nemrem bulivit da od toliko ljudi na burzi baš nitk neće radit …
23.2.2008. u 01:38
Ja ko polupredstavnik BiH naroda, mogu samo pozdravit tvoju odluku i rec ti da bi ja, na tvom mjestu, vjerojatno isto napravila. ;)
23.2.2008. u 06:47
kae sad svaka jebena picka ide na svoju domenu. ajd mi reci zašto to radite i šta dobijete time
23.2.2008. u 06:48
oš mi objasnit. makar prek fejsa
23.2.2008. u 08:55
:) Jebat ga.. ne mogu te demantirati. Neradnika, ljenoguzih, vucibatina, pametnih skorojevića… mamlaza, sponzoruša… na svakom koraku..
Dobro znam koju muku mučiš.. Nisi samo ti gazdarica..:))
Moj savjet.
Samo plati. Dobro plati. Mislim kad uspiješ isposlovati dozvole za, ljubljene mi, bosna boys and girls…
Normalno, one koji vride, ali ti ni nećeš drugačije jel tako?
pa onda kad se male ruke slože, pa zaposliš vridne, simpatične, umjereno brbljive, susretljive, elokventne, solidnog izgleda, po mogućnosti s poznavanjem barem jednog stranog jezika “svoje ljude” jel te..
eto mene…
btw.
i eto opet ti zavidim.. :) j ebi ga.. (ili on tebe.. )
lipo je kad ti je adrenalin stalno na milion. ..
23.2.2008. u 12:49
Mene uvijek fascinira koliko mi pametnih ljudi imamo koji izviru sa svakog ćoška - a kada ih trebaš da nešto naprave, onda se razbježe kao zečevi.
@hybrid, vlastita domena služi tome da nemaš “blog”, “bloger” i slično u nazivu, a i ne moraš ovisiti o nečijoj volji kada se jave problemi, već sve možeš normalno iskomunicirati 24/7.
23.2.2008. u 23:22
E, devet godina sam jela preduzetnicki hleb. znam kako je naci dobrog radnika? Nikako. Drzim ti fige.
24.2.2008. u 01:20
ušla si u poduzetnički ring iz kojeg na žalost nema povratka…a, što se tiče visa, svaki dobar bosanski kadar će zadovoljiti gosta…
25.2.2008. u 08:58
Ja ti mogu samo pozeljeti srecu da nadjes nekoga tko ce zadovoljavati tvoje kriterije i koji ce na kraju krajeva zadovoljavati musterije… ne poznajem nikoga koga bih mogla preporuciti… sorry…
25.2.2008. u 15:27
hah nisi nimalo izgubila na oštrini svo ovo vrijeme, to jako cijenim kod tebe :)
nadam se da ćeš uspjet sredit radne dozvole, a što ne bi? :) ipak si ti sposbna i uporna, tko bi te mogao odbiti? :)
pa sretno…meni je kod tebe najjači kraj posta, uvijek s genijalnim izrazom završiš !
29.2.2008. u 19:35
ou jes, sve znam, tko god misli da je nac posao nerve wracking nek proba nac radnika pa da vidi kaj je nerve wracking. i da, kvazi-uspjesna-kvazi-poduzetnicka ekipa je d kulest. bljuvkić.
a ti fino keep your eyes on the prize, ak se dobro sjecam, neka chloe torba bje u igri :D
29.2.2008. u 23:45
prvo sam posmilila ma kako je moguće da baš nikoga “našeg” nisi uspjela naći, pa onda nakon dva-tri treptaja mi je bilo čudno zakaj sam se čudila.
4.3.2008. u 10:26
Ma to ti je pametno,bosanci stvarno hoće radit.a ovi naši,maa..samo da im se izležavat,pit kave po cili dan,ništa ne radit.nadam se da ćeš uspit sredit sve:-))
4.3.2008. u 14:11
Znam da je moj direktor prije dosta vremena tražio ljude i nudio 100 maraka dnevno. Onda su još marke bile. Svi oni koji su ga do onda cukali za rukav i tražili bilo kakav posao, odjednom nisu mogli jer eto baš u to vrijeme imaju ovo ili ono.
Ima i kod nas ljudi koje hoće raditi, nije da nema, al kad treba teško ih je naći.
4.3.2008. u 15:48
Ako nekoga pitaš što je najvrijednije što ima na sebi, ovisno o odgovoru znat ćeš za što ti je dobar. Isprobala. :) I ovo ljeto možda navratim, jer su mi one slikice ostavila prekrasan dojam. :)
5.3.2008. u 00:22
@Angelfire - Nemaš pojma koliko volim tvoje komentare. Uvijek mi ufino onako “po majčinski” ukažeš na sve :)
@Mastermind - O itekako te razumijem. Do zadnjeg slova.
@Neutrino - Neće, vjeruj mi.
@Guzica - Ja moram sve prijavit. Iljadu očiju prati svaki moj korak :D
@Turimtikitu - Nema povratka, to si dobro rekla.
@daniela - Sad sam skrolala nazad da vidim kako sam završila post :D
19.3.2008. u 15:03
Ma i moj Guzda ima sličnih problema. Kad se posao progusti, ne možeš naći običnog lopatara da ti radi za puste pare.. Grmrgrrr… A ljudi (kao) gladuju! Moš mislit!