Osim na ovo virtualno, odazivam se na još dva imena. Jedno od njih je Ilijana i to sam ime dobila po didi gastarbajteru. Drugo je Lili i tako me zovu svi oni kojima uvijek odgovaram na pozive i poruke.

Rođena sam ne tako davne 1982. godine u Berlinu. Prvo sam dijete (od ukupno četvero djece) sada sretno rastavljenih roditelja.
Veći dio života provela sam u Zagrebu (ako se tkogod čudio kako jedna Dalmatinka zna pogodit gdje ide slovo č a gdje ć ), a posljednje tri godine živim u Splitu. I ne nadam se da ću tu i ostati.

Rubia je sanjar, egoist i lutalica. Znatiželjna, uporna i snalažljiva.
Zato je postala poduzetnica. I sama svoj gazda. Jer drugačije ne bi ni moglo.

Volim kič. I treš glazbu (sve ono za što bi pretenciozni ljudi rekli da nije kul).
Frik sam za nogomet (službeno od SP Italia 1990.) no jednako tako i za pravi temeljiti ženski šoping.
U životu se okružujem ljudima koji sa sobom nose dobar humor. Ispada da su to uglavnom muškarci.
Manijak sam za urednost i sastavljanje svakojakih popisa. Organizacija i planiranje su nešto s čime sam se vjerojatno rodila. Germanski utjecaj, kažu.

Ne volim žene. Niti one vole mene. More or less.